I MOJA KAPLJA POMOGLA IH JE TKATI…

U školskoj 2005./06. iz tiska je izišao 23 broj našeg školskog lista Kapljice.
Kako je sve počelo? Pitanje je to koje se zasigurno mnogima nameće kad čuju ovaj podatak. E pa, i nas je zanimalo pa smo krenuli u potragu za odgovorom. U pomoć nam je priskočila nastavnica Marija Meri Bradarić koja je, vjerovali ili ne, idejni začetnik naših Kapljica!
Čuli smo da nam Vi možete reći kako su nastale Kapljice.
- Do 1980. godine radila sam u jednoj riječkoj školi i uređivala školski list Ogrlica.
Dolaskom u ovu školu htjela sam prenijeti svoja znanja i iskustvo u uređivanju školskog lista. Uz podršku nastavnika pokrenuli smo list i u ovoj školi.
Kako se zvao taj list, kako je izgledao?
- List se zvao Kapljice, kao što se i danas zove. Ime je predložila pok. učiteljica Katja Car. Moto našeg lista bio je Cesarićev Slap…
List je bio zamišljen kao zbornik najuspješnijih literarnih, novinarskih i likovnih ostvarenja naših učenika.
Naslovnu stranicu je ilustrirao nastavnik likovne kulture g. Goran Smojver. To je bila stilizacija kapljice i lista u boji.
Kažete da je to bio zbornik najuspješnijih radova. Kako ste birali radove, je li bilo puno zainteresiranih?
-Uredništvu su stizali brojni radovi. Danima smo birali i pripremali za tisak najbolje, najkvalitetnije radove. Druženje nas članova uredništva ostalo mi je u jako lijepom sjećanju. Čitajući radove pričali smo o djeci, o načinu nastajanja nekih radova, upoznavali djecu, a i sami se satima tako družili, prijateljevali… Lijepo je to bilo iskustvo.
A odabrane radove ste odnosili u neku tiskaru ili…
-Ma, ne… Odabrane radove smo pretipkavali i onda ih umnožavali na šapirografu. Tek je onda bilo veselo! Svi smo bili crnih, a neki i lica. Pogotovo učenici koji su se još i dodatno obojili. Nek´se vidi tko radi tako važan posao!
A tek kad bi šapirograf «crknuo»… Na kraju smo svi izgledali kao Indijanci pred ratni pohod. A onda je slijedilo uvezivanje! Svi su htjeli u tome sudjelovati.
Kapljice su bile odista dječji list….
Jesu li učenici rado kupovali Kapljice?
-Nikakvih problema s distribucijom nije bilo. Učenici čiji su radovi bili tiskani, kupovali su i po nekoliko primjeraka za poklon svojim najbližima. Ponosili su se svojim radovima. Grupe učenika prodavale su Kapljice i mještanima idući po kućama. Zaista je bilo veselo. Mi nastavnici bili smo presretni što smo još jedan važan posao uspješno priveli kraju.
A što kažete na današnje Kapljice?
- Danas, nakon 20. godina izlaženja Kapljica, s novom tehnikom, novom uređivačkom politikom, mogu samo čestitati svojim nasljednicima na kvaliteti lista i njihovom entuzijazmu i postignutim uspjesima.
Kapljice danas sjaje, a ja sam ponosna što je u njih utkana i moja mala kap…